DUBRAVKO ZEMLJIĆ NOVI TRENER KADETA!

Nakon ljetne pauze, trenerski sastav Medvjeda dobio je novog člana, bivšeg košarkaša Dubravka Zemljića. Svojedobno je proglašen za najboljeg juniora Europe, a u karijeri igrao je za Cibonu, Dubravu (tadašnji Benston), Split, Šibenik, Stal Ostrow (Poljska), Le Havre (Francuska), Lokomotiv Rostov, Evras, Novosibirsk (Rusija), Panellinios (Grčka), Khimik, Kryvi Rog (Ukrajina), Wurzburg (Njemačka). Evo što smo pitali Dubravka i koja su njegova razmišljanja;

1. Za početak Dubravko, dobro došao. Imao si zanimljivu košarkašku karijeru, dotaknut ćemo se gdje si sve igrao. Kako si krenuo sa košarkom, možeš li se prisjetiti svojih početaka?

 Tih godina nije bilo školi košarke kao sada, počinjalo se u 6 razredu osnovne škole. Samim tim mi smo tada počinjali trenirati košarku puno kasnije nego djeca danas sa nekih 11-12 godina. Kroz školska prvenstva djeca su bila selektirana i dobila pozive klubova da se priključe njihovim treninzima. Tako sam i ja dobio poziv da se priključim Ciboninom kampu koji je trajao tjedan dana i nakon kojega sam bio selektiran u pionire Cibone. Tako počinje moj košarkaški put u kojem sam cijeli svoj omladinski staž proveo u Ciboni koja je tada slovila za najbolju školu košarke u Hrvatskoj.

2. Da li si u nekom trenutku osjetio da bi možda mogao igrati na košarku na najvećem nivou ili je to dolazilo postepeno?

U nekom trenutku da ali ne na početku. To su stvari koje dolaze postepeno i u početku ni sam ne znaš što očekivati. Prvenstveno kao dijete ulaziš u sve to zbog zabave i društva. Nakon nekog vremena ako posjeduješ određen talent shvaćaš da si bolji od drugih i tada se pojavljuju razmišljanja da bi se možda moglo napraviti nešto vise.

3. Igrao si košarku na najvišem nivou u nekoliko zemalja u Europi, Rusija, Ukrajina, Francuska, Njemačka, Poljska, Grčka, nosio si dres Cibone i Splita između ostalog u Hrvatskoj. Koja je od tih liga po tebi bila najteža za igrati i zašto?

Svaka od tih liga je na svoj način teška za igrati i svaka ima svoj neki određeni stil igre kojem se valja prilagoditi. Lige u Francuskoj i Njemačkoj obilježavala je brza igra u visokom ritmu zbog velikog broja tamnoputih igrača koji  su imali vrhunske atletske sposobnosti. Lige u Grčkoj i Rusiji obilježavala je više tvrda igra u sporijem ritmu uz veliki broj igrača visoke kvalitete koji znaju iskoristiti svaku i najmanju grešku obrane. Svakako je to jedan od zanimljivijih dijelova karijere gdje praktički iz godine u godinu sam morao raditi adaptaciju na različite stilove igre.

4. Koji je trener na tebe ostavio najveći dojam ili je najviše na tebe utjecao tijekom košarkaške karijere i zašto?

 Tu uvijek spominjem trenere koji su bili uz nas u tom afirmativnom djelu života od 14 do 18-19 godine. Treneri Mladen Starčević, Srećko Medvedec i Jasmin Repeša su bili treneri koji su nas respekt zavrijedili prvo svojim znanjem a onda i trudom koji su uložili u nas da prvo postanemo bolji ljudi pa zatim i vrhunski košarkaši. Tijekom karijere treneri koji su ostavili pozitivan utisak na mene i sa kojima sam imao odličnu suradnju su prije svega Zvezdan Mitrović sa kojim sam imao sjajnu suradnju u Ukrajini 2 godine, Nenad Amanović koji me vodio u Šibenik, Vlado Vanjak u Lokomotivi Rostov, Petar Skansi i Boško Božić u reprezentaciji Hrvatske.

5. Da li si imao nekog idola dok si odrastao, netko tko te oduševio i koga si pokušao kopirati, imitirati pokrete i tome slično?

 Iskreno, idola u tom smislu nisam imao. NBA tih godina nije bilo toliko na TV-u i nekako smo se više poistovjećivali sa igračima sa ovog podneblja i Europe. Ja sam uživao gledajući Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, vjerojatno kao i 99% mojih vršnjaka. Mislim da nam danas nedostaje to, djeca se vise okreću NBA-u i tamo traže svoje idole. Kopiraju igru iz NBA sto mislim da je za njih štetno u tim godinama kada bi trebali naučiti igrati košarku na pravi način. Tip košarke koji se igra u NBA nije skrojen za potrebe mladog igrača i zato bi vise volio da djeca malo vise pažnje poklanjaju gledanju Eurolige nego NBA.

6. Odlučio si se u ovom trenutku raditi sa mladima, danas sutra možda budućim košarkašima. Zašto si baš krenuo svoju trenersku karijeru započeti na taj način, a ne recimo u seniorskoj košarci?

Mislim da je to ispravan put za svakog trenera, ne treba preskakati stepenice u edukaciji i da je to bitan dio u procesu koji te vodi do uspješne karijere seniorskog trenera. Ja osobno uživam u radu sa mladim igračima, gdje će me put odvesti kasnije ne znam ali za sada me ovo ispunjava i uživam u svakom danu i treningu. Volim taj proces razvoja mladog igrača, gledati cijelu godinu kako raste i razvija se, graditi ga kao osobu i kroz koju godinu vidjeti osobu koja je napravila ljudski i košarkaški napredak u vremenu koje smo proveli zajedno.

7. Po tvom mišljenju, koja je najveća razlika u košarci danas, od vremena kada si igrao?

Pa svakako u atletskom i tehničkom smislu. Igra se ubrzala i pojednostavnila. Traže se načini za što brze poentiranje kroz jednostavnije kretnje, šut za 3 poena je postao jako bitan faktor i uvelike se povećao se broj šuteva za 3p. Pick & Roll je postao neizostavni dio igre svake ekipe, low post igra i pozicija 1 su praktički nestale iz igre, a pozicija 4 je praktički postala vanjska pozicija.

8. Trener si već nekoliko godina, pratiš rad u omladinskim kategorijama već neko vrijeme, može se reći da si unutra? Što je po tebi segment na kojem trebamo u budućnosti raditi više ili bolje da bi bili konkurentniji?

Da bi bili konkurentniji u Europskim okvirima generalno se prvo mora početi vise raditi. Nestao je taj drill koji je prije bio neizostavni dio u procesu proizvodnje igrača. Danas velika većina klubova trenira 4-5 puta tjedno, nerijetko i manje, što je premalo da bi igrač mogao napredovati do vrhunskih razina. Mislim da se vise pažnje mora posvetiti selekciji djece, moramo početi selektirati djecu koja su morfološki i atletski potentni u budućnosti igrati stil košarke koja se danas igra. Ovo sto sam naveo je samo kap u moru problema koji se pojavljuju u razvoju mladih igrača. Da ne spomenem, status trenera koji se bave djecom, zakon o sportu, infrastruktura, financiranje klubova itd…

9. Kakvu bi košarku trebali igrati u mlađim kategorijama, što ti kao trener misliš da je jako važno ili na čemu bi trebalo dati naglasak?

Košarka u mlađim kategorijama bi prvenstveno trebala biti lišena šablona i akcija i striktnih pozicija u igri. Naravno struktura mora postojati ali djecu prvenstveno učiti citati obranu i razvijati kreaciju. Dati slobodu ali tražiti odgovornost od svakog igrača. Trend moderne košarke je takav da se traži agresivnost, intenzitet, trka, energija, to su stvari koje i ja tražim od svojih igrača.

10. I za kraj, premda se još upoznaješ sa ekipom kadeta, što nas očekuje ove sezone u kadetima Medvjeda?

Očekujem kombinaciju rasta svakog djeteta prvenstveno u ljudskom, a onda i u košarkaškom smislu. Mislim da smo uspjeli skupiti grupu djece koja mogu ispuniti sve zahtjeve gore navedene u smislu igranja moderne košarke u visokom ritmu sa visokom stupnjem agresivnosti. Mislim da imamo ekipu koja se može upustiti u ravnopravnu borbu sa većinom ekipa i nadam se da ćemo i u tom smislu napraviti zadovoljavajući uspjeh.

Dubravko, hvala ti na tvojim odgovorima, nadamo se da će ovo biti uspješna sezona u smislu ciljeva koje ste ti i klub postavili za ovu selekciju Medvjeda i da ćemo se dužiti kroz dulji period.